|
|
Školstvo se na području današnje općine Lukavac
razvijalo pod sličnim društveno-političkim uslovima kao
i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Bivši režimi malo su se
starali o tome da se u ovom pitomom kraju sprečke doline
i podozrena širi znanje i pismenost, pa je tako ovdje u
doba austrougarske uprave i kraljevine Jugoslavije mnogo
stanovništva bilo nepismeno.
U vrijeme osmanske vladavine nije bilo organizovanih
obrazovnih institucija. Iako je 1869. godine turska
vlast donijela zakon o školstvu, sve do austrougarske
okupacije nisu postojale državne osnovne škole.
Na području općine Lukavac, u turskom periodu je radilo
nekoliko sibjan-mekteba, koje su pohađala muška i ženska
muslimanska djeca. Nastavni u mektebima su bili
statični. Nivo nastave je zavisio od individualnog
pristupa nastavi i od naobrazbe mualima koji su sticali
znanje u medresama. U mektebima se učilo arapsko pismo
kojim je pisan Kur'an i druge vjerske knjige.
Sibjan-mektebe su pohađala djeca veoma različitog
uzrasta: od 7 do 15 i više godina. U mješovitim
mektebima polaznici različitog pola sjedili su odvojeno.
U selima sa malim brojem muslimanskog stanovništva obuku
su vršili 'sejar'' mualim (putujući mulalimi). Oni su u
zimskom periodu okupljali djecu po privatnim kućama i tu
ih podučavali.
Prva džamija - mekteb na ovom prostoru izgrađen je u
Dobošnici Gornjoj 1639. godine. Ovoj džamiji pripadala
su naselja: Dobošnica, Gnojnica,
Kruševica, Miričina, Šikulje, Lukavac, Puračić i
Devetak. 1672. godine
sagrađena je i džamija u Puračiću a poslije džamije
podignut je i mekteb na Tukovima. Područje džamije i
mekteba zahvatalo je mjesta: Puračić, Devetak, Lukavac,
Bikodže, Prokosovići, Modrac, Turija, Trestenica.
Počeci pismenosti kod hrvatskog stanovništva u Bosni i
Hercegovini vezani su za dolazak katoličkog reda
franjevaca u ove krajeve potkraj XIII stoljeća.
Nije poznato da su franjevci zatekli kakve škole u našim
krajevima, ali se zna ''da su patareni rado Sveto pismo
čitali…, da su SV. pismo prepisivali i u svojoj ga
liturgiji rabili, te da su imali neku vrstu učitelja –
'strojnika'. Opismenjavanje hrvatskog stanovništva
najčešće su obavljali ljudi koji su završili školu u
samostanu , a nisu obavljali svećeničke poslove.
Prva pismenost srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini
razvijala se u krugu manastira. Glavni cilj manastirskog
opismenjavanja bio je da se polaznici osposobe za
kaluđere i za mirske sveštenike koji su opsluživali
postojeće crkve.
Što se tiče našeg kraja u bližoj i daljoj okolini nahije
Smoluća bilo je nekoliko manastira. Najbliži je bio
manastir Ozren koji je postao manastirom između 1587. i
1588. godine. U manastirskoj zgradi je izvođena nastava
sve do 1900. godine, kada je podignuta posebna zgrada za
školu. 1875. godine u Puračiću je otvorena srpska
osnovna škola.
Dolaskom austrougarske vlasti u Lukavcu 1905. godine
otvorena Njemačka privatna osnovna škola pri Fabrici
sode osnovana za potrebe školovanja djece fabričkih
radnika. Škola je prestala sa radom 1925. godine.
Umjesto nje otvorena je Državna osnovna škola.
Potpun obuhvat svih polaznika obaveznim, najprije
četverogodišnjim, potom osmogodišnjim školovanjem a
kasnije i srednjeg obrazovanja postignut je u bivšoj
SFRJ.
|
|
POLITIKASPORTKULTURARAZNO
|
|
.
